INCOTERMS 1990

 

Uvodne napomene

UVOD

SVRHA INCOTERMS-a

ZAŠTO NOVI INCOTERMS?

NOVE TRANSPORTNE TEHNIKE

GRUPE INCOTERMS-a 1990. (grupe)

UZANSE ODREĐENE TRGOVINSKE STRUKE ILI LUKE

OPCIJE KUPCA

CARINJENJE

PAKOVANJE

PREGLED ROBE

FRANKO PREVOZNIK

PARITETI "C" (CFR, CIF, CPT I CIP)

"INCOTERMS" I UGOVOR O PREVOZU

"ZAHTEV NA PALUBI BRODA" PREMA PARITETIMA FOB, CFR I CIF

PARITETI GRUPE "D" (DAS, DES, DGQ, DDU I DDP)

KONOSMAN I EDI PROCEDURE

NEPRENOSIVA TRANSPORTNA DOKUMENTA UMESTO KONOSMANA

NACIN TRANSPORTA I ODGOVARAJUCI INCOTERMS 1990.

PRENOS RIZIKA I TROŠKOVA KOJI SE ODNOSE NA ROBU

POZIVANJE NA INCOTERMS

ARBITRAŽA MEĐUNARODNE TRGOVACKE KOMORE (ICC)

 

 

INCOTERMS 1990

 

 

 

INCOTERMS 1990 stupio je na snagu 1. jula 1990. godine.

 

 

 

Ovaj prevod sa engleskog jezika je nezvanican i može se koristiti samo u informativne svrhe. Ne snosimo nikakvu odgovornost za eventualne nepreciznosti nastale u prevodu.

 

 

Uvodne napomene

 

INCOTERMS 1990. cini skup medunarodnih trgovackih termina koji se upotrebljavaju u spoljnotrgovinskoj razmeni dobara.

 

Ugovoreni pariteti isporuke robe imaju znacajnu ulogu prilikom zakljucivanja kupoprodajnih ugovora u pogledu razgranicenja obaveza izmedu prodavca i kupca robe.

 

Novelirani INCOTERMS 1990. sadrži ukupno 13 pariteta isporuke robe. Kod svakog pariteta isporuke robe posebno su odredene obaveze prodavca (oznacene od A.1. do A.10.) a posebno obaveze kupca (oznacene od B.1. do B.10.). Ako se prodavac i kupac robe pri zakljucivanju kupoprodajnog ugovora pozovu na jedan od pariteta isporuke iz INCOTERMS-a, izbeci ce sve nesporazume u pogledu prava i obaveza prodavca, odnosno kupca robe.

 

Osim toga, prilikom carinjenja robe ugovoreni pariteti isporuke robe imaju znacajnu ulogu pri utvrdivanju carinske osnovice. Elementi carinske osnovice su: troškovi prevoza, osiguranje robe i svi drugi troškovi u vezi dopreme robe do mesta prelaska preko carinske linije u zemlji uvoza.

 

 

UVOD

 

SVRHA INCOTERMS-a

 

 

1. Svrha Incoterms-a je da obezbedi zbirku medunarodnih pravila za tumacenje najcešce korišcenih trgovackih termina koji se upotrebljavaju u spoljnoj trgovini. Tako se mogu izbeci ili bar svesti na manju meru sporna mesta usled razlicitog tumacenja ovih termina u razlicitim zemljama.

 

2. Cesto se dešava da su ugovorne strane neobaveštene o razlicitoj trgovackoj praksi u doticnim zemljama. Ovo može dovesti do nesporazuma, rasprava i sudskih sporova što podrazumeva gubljenje i novca i vremena. Da bi se prevazišli ovi problemi, Medunarodna trgovacka komora je najpre 1936. godine objavila zbirku medunarodnih pravila za tumacenje trgovackih termina. Ova pravila su poznata kao "Incoterms 1936". Kasnije, 1953, 1967, 1976, 1980. i 1990. godine izvršene su izmene i dopune da bi se uskladila pravila sa medunarodnom trgovackom praksom.

 

 

ZAŠTO NOVI INCOTERMS?

 

 

3. Glavni razlog za reviziju Incoterms-a u 1990. godini je želja da se trgovacki termini prilagode sve vecem korišcenju elektronske razmene podataka (EDI). U poslednjoj verziji Incoterms-a 1990. ovo je moguce kada ugovorne strane moraju da obezbede razna dokumenta (kao što su fakture, dokumenta potrebna za carinjenje ili dokumenta kao dokaz o isporuci robe, kao i transportna dokumenta). Posebni problemi nastaju kada prodavac mora da podnese transportni dokumenat, narocito konosman koji se cesto koristi u svrhu prodaje robe dok se ona prevozi. U ovim slucajevima, veoma je važno obezbediti da, kada se koriste EDI poruke, kupac ima onakav zakonski položaj koji bi imao da je primio konosman od prodavca.

 

 

NOVE TRANSPORTNE TEHNIKE

 

 

4. Još jedan razlog za reviziju Incotermsa su promene transportnih tehnika, narocito unifikacija robe u kontejnere, multimodalni transport i "roll on-roll off" saobracaj sa drumskim vozilima i železnickim vagonima u "short-sea" pomorskom transportu. U Incotermsu 1990. paritet isporuke "franko prevoznik... naznacena tacka" (FCA) sada je prilagoden da odgovara svim tipovima transporta bez obzira na nacin i kombinaciju razlicitih vrsta transporta. Kao posledica ovoga, pariteti koji su se pojavljivali u prethodnim verzijama Incotermsa i odnosili se na posebne nacine transporta, (FORT/FOT i FOB aerodrom) sada su iskljuceni.

 

 

NOVI METOD PREZENTIRANJA INCOTERMSA

 

 

5. U vezi sa radom na reviziji Incoterms-a u okviru radnog tela ICC, dati su predlozi da se trgovacki termini prezentiraju na drugaciji nacin da bi se lakše citali i razumeli. Pariteti isporuke su grupisani u cetiri, u osnovi razlicite kategorije. Prvu grupu cini jedini paritet isporuke gde se roba stavlja na raspolaganje kupcu u prostorijama prodavca (pariteti "E" franko fabrika). Zatim dolazi druga grupa gde je prodavac pozvan da isporuci robu prevozniku koga je odredio kupac (pariteti "F" – FCA, FAS i FOB). Trecu grupu cine pariteti "C" gde prodavac treba da ugovori prevoz robe, ali bez preuzimanja rizika za gubitak ili oštecenje robe ili dodatnih troškova usled onoga što se dogodi posle utovara ili otpreme (CFR, CIF, CPT i CIP). I konacno pariteti "D" gde prodavac treba da snosi sve troškove i rizike dok ne dopremi robu u zemlju odredišta (DAF, DES, DEQ, DDU i DDP). Ovako utvrdena klasifikacija i graficki je prikazana.

 

 

 

GRUPE INCOTERMS-a 1990 .

 

Grupa "E"

 EXW

 Franko fabrika

 

Grupa "F"

 FCA

 Franko prevoznik

 

 

 FAS

 Franko uz bok broda

 

 

 FOB

 Franko na palubi broda

 

Grupa "C"

 CFR

 Troškovi i vozarina

 

 

 CIF

 Troškovi, osiguranje i vozarina

 

 

 CPT

 Prevoz placen do

 

 

 CIP

 Prevoz i osiguranje placeni do

 

Grupa "D"

 DAF

 Isporuceno granica

 

 

 DES

 Isporuceno na brodu

 

 

 DEQ

 Isporuceno na obali

 

 

 DDU

 Isporuceno, dažbine nisu placene

 

 

 DDP

 Isporuceno, dažbine placene

 

 

 

Zatim, kod svih pariteta isporuke, odgovarajuce obaveze ugovornih strana grupisane su u 10 poglavlja, gde svako poglavlje na prodavcevoj strani "odslikava" poziciju kupca u odnosu na isti predmet. Ako, na primer, u skladu sa A3, prodavac mora da sklopi i plati ugovor o prevozu, u poglavlju "Ugovor o prevozu", tj. B3 na strani kupca pronaci cemo izraz "Nema obavezu". Nepotrebno je reci da ovo ne znaci da kupac nece u svom sopstvenom interesu sklopiti takve ugovore koji bi bili potrebni da bi se roba dopremila u željeno odredište, ali on nema obavezu prema prodavcu da tako postupi. Medutim, u odnosu na podelu carinskih dažbina, poreza i ostalih dažbina, kao i troškova obavljanja carinskih formalnosti medu ugovornim stranama, pariteti isporuke objašnjavaju jasno i precizno kako se ti troškovi dele izmedu ugovornih strana mada, naravno prodavac može da uopšte ne bude zainteresovan za to kako ce kupac raspolagati robom pošto mu je ona isporucena. S druge strane, kod pariteta kao što su neki iz grupe "D", kupac nije zainteresovan za troškove koji bi prodavac mogao da snosi da bi dopremio robu u ugovorenu tacku odredišta.

 

 

UZANSE ODREĐENE TRGOVINSKE STRUKE ILI LUKE

 

 

6. Pošto se trgovacki termini moraju koristiti u razlicitim privredama i regionima nije moguce precizno izložiti obaveze ugovornih strana. Zato je u izvesnoj meri neophodno osvrnuti se na obicaje odredenog trgovackog mesta ili na praksu koju su same ugovorne strane ustanovile u svom ranijem poslovanju (clan 9. Konvencije UN (1980) o ugovorima za medunarodnu prodaju robe). Poželjno je svakako da se prodavci i kupci na vreme informišu o takvim uzansama (obicajima u trgovackoj praksi) kada sklapaju ugovor i da kad god se pojavi nešto sporno razjasne svoj zakonski položaj na osnovu odgovarajucih clanova u svom kupoprodajnom ugovoru. Ovakve specijalne odredbe u pojedinacnim ugovorima potisnule bi i izmenile sve što je navedeno kao pravilo za tumacenje u raznim Incoterms-ima.

 

 

OPCIJE KUPCA

 

 

7. U nekim situacijama moglo bi biti neizvodljivo da se u vreme zakljucenja kupoprodajnog ugovora precizno utvrdi mesto ili prostor gde bi se roba isporucila od strane prodavca na prevoz ili na krajnje odredište. Na primer, u ovom slucaju, moglo bi samo da se pomene "podrucje" ili prilicno veliko mesto, npr. morska luka, a onda je obicno ugovorom predvideno da prodavac može imati pravo ili obavezu da kasnije preciznije naznaci luku u okviru tog podrucja ili mesta. Ukoliko kupac ima obavezu da tacno naznaci pristanište, kao što je gore pomenuto, a propusti da to ucini, dužan je da snosi sve rizike i dodatne troškove koji bi mogli proizici iz ovog propusta. Pored toga, kupcev propust da iskoristi svoje pravo da precizno naznaci mesto isporuke, dao bi pravo prodavcu da izabere mesto koje mu najviše odgovara.

 

 

CARINJENJE

 

 

8. Obicno je poželjno da se za carinjenje robe pobrine ugovorna strana sa domicilom u zemlji u kojoj takvo carinjenje treba da se obavi ili bar neko ko ce to uciniti u njeno ime. Tako bi izvoznik trebalo normalno da carini robu za izvoz, a uvoznik za uvoz. Medutim, prema nekim paritetima isporuke, kupac bi mogao preuzeti na sebe da ocarini robu za izvoz u zemlji prodavca (EXW, FAS), a prema drugim, prodavac bi mogao preuzeti da ocarini robu za uvoz u zemlju kupca (DEQ, DDP). Oni takode moraju da utvrde da je carinjenje koje se izvrši od ili u ime jedne ugovorne strane ciji domicil nije u doticnoj zemlji, prihvaceno od strane nadležnih organa. Narociti problemi nastaju onda kada prodavac preuzme na sebe obavezu da isporuci robu u zemlju kupca u mesta u koja se ne može stici dok se roba ne ocarini za uvoz, ali gde na prodavcevu sposobnost da stigne u ova mesta nepovoljno utice neispunjenje obaveze od strane kupca da carini robu za uvoz (vidi dole komentar na DDU).

 

Takode je zapaženo da u mnogim zemljama strana kompanija teško može da dobije ne samo uvoznu dozvolu, vec i carinske olakšice (odbitak VAT-a itd.). "Isporuceno dažbine nisu placene" skida sa prodavca sve obaveze.

 

Medutim, u nekim slucajevima, prodavac, cija se obaveza proteže do kupcevih prostorija u zemlji uvoza, želi da izvrši carinjenje bez placanja carine. Ukoliko je to slucaj, paritetu DDU treba dodati "DDU ocarinjeno". Kod ostalih pariteta "D", mogu se koristiti odgovarajuci dodaci, npr. DDP, VAT, "VAT nije placen", "DEQ dažbine nisu placene".

 

 

PAKOVANJE

 

 

 

9. U vecini slucajeva ugovorne strane ce unapred znati kakvo je pakovanje potrebno za bezbedan prevoz robe u mesto opredeljenja. Medutim, pošto obaveza prodavca da pakuje robu može da varira prema vrsti i trajanju predvidenog transporta, smatralo se neophodnim da se ugovorom predvidi da je prodavac obavezan da pakuje robu na takav nacin koji odgovara transportu, ali samo u onoj meri u kojoj su mu stavljene na znanje okolnosti koje se odnose na transport pre zakljucenja kupoprodajnog ugovora (clan 35.1 i 35.2b Konvencije UN o ugovorima za medunarodnu prodaju robe iz 1980, gde roba, ukljucujuci i pakovanje mora biti podesna za svaku posebnu namenu što se izricito ili implicitno daje na znanje prodavcu u vreme zakljucenja ugovora, osim tamo gde okolnosti pokazuju da se kupac nije oslanjao ili da mu je bilo nerazumno da se oslanja na znanje ili procenu prodavca).

 

 

PREGLED ROBE

 

 

10. U mnogim slucajevima, kupcu se može isto tako preporuciti da se pobrine za pregled robe pre ili u vreme kada je prodavac daje na prevoz (tzv. pregled pre otpreme, PSI). Ukoliko ugovorom nije drugacije predvideno, kupac ce sam morati da plati troškove takvog pregleda koji se obavlja u njegovom sopstvenom interesu. Medutim, ukoliko se pregled vrši da bi prodavac udovoljio svim obaveznim pravilima koja se odnose na izvoz robe u njegovoj zemlji, on ce morati da plati ovaj pregled.

 

 

FRANKO PREVOZNIK

 

 

Kao što je receno, paritet FCA bi se koristio kad god prodavac ispuni svoju obavezu predavanjem robe prevozniku koga je imenovao kupac. Ocekuje se da ce se ovaj paritet koristiti i za pomorski transport u svim slucajevima gde se roba ne isporucuje tradicionalnim metodom, preko brodske ograde. Nepotrebno je reci da tradicionalni FOB paritet nije primeren kada je prodavac pozvan da isporuci robu u robni terminal pre dolaska broda, pošto bi on tada morao da snosi rizik i troškove posle trenutka kada više nije u mogucnosti da kontroliše robu niti da daje instrukcije u vezi sa njom.

 

Treba naglasiti da prema paritetima "F", prodavac treba da isporuci robu za prevoz po instrukcijama kupca, dok kupac treba da sklopi ugovor o prevozu i da imenuje prevoznika. Zato nije neophodno precizno odrediti trgovackim terminom kako ce prodavac predati robu prevozniku. Ipak da bi se omogucilo da trgovci koriste FCA kao "najvažniji paritet "F" data su objašnjenja u vezi sa uobicajenim nacinima isporuke za razne vrste transporta.

 

Isto tako, možda bi bilo suvišno uvesti definiciju "prevoznik" pošto je stvar kupca da da^ uputstvo prodavcu kome bi trebalo isporuciti robu na prevoz. Medutim, pošto su prevoznik i transportni dokumenat od velike važnosti za trgovce, predgovor FCA pariteta sadrži definiciju "prevoznik".

 

U ovom kontekstu treba imati u vidu da se izraz "prevoznik" ne odnosi samo na preduzece koje stvarno obavlja prevoz, vec ukljucuje i preduzece koje samo preduzima radnje da obavi ili da obezbedi obavljanje prevoza sve dok takvo preduzece prima obavezu da kao prevoznik obavi prevoz. Drugim recima, izraz "prevoznik" obuhvata obavljanje i ugovaranje prevoza. Pošto u tom pogledu položaj špeditera varira od zemlje do zemlje, a u skladu sa praksom u špediciji, predgovor sadrži napomenu da prodavac mora svakako da se pridržava kupcevih uputstava da isporuci robu špediteru, cak i da je špediter odbio da prihvati obavezu prevoznika i tako ispao iz definicije "prevoznik".

 

 

PARITETI "C" (CFR, CIF, CPT I CIP)

 

 

12. Prema paritetima "C" prodavac je dužan da ugovori prevoz prema uobicajenim paritetima i o svom trošku. Zbog toga, tacka do koje bi on morao da plati transportne troškove mora svakako biti naznacena posle odgovarajuceg pariteta "C". Prema paritetima CIP i CIF prodavac treba takode da obezbedi i da snosi troškove osiguranja.

 

Pošto se tacka za podelu troškova odnosi na zemlju odredišta, cesto se pogrešno smatra da su pariteti "C" ugovori o prispecu, cime prodavac nije osloboden bilo kojih rizika ili troškova dok roba zaista ne stigne u ugovorenu tacku. Medutim, mora se stalno naglašavati da su pariteti "C" po prirodi isti kao i pariteti "F" utoliko što prodavac ispunjava ugovor u zemlji u kojoj se vrši otprema robe. Stoga, ugovori o kupoprodaji prema paritetima "C", kao i ugovori prema paritetima "F", spadaju u kategoriju ugovora o otpremi. Mada bi prodavac morao da plati redovne transportne troškove za prevoz robe uobicajenom rutom i na uobicajeni nacin u ugovoreno mesto odredišta, rizik za gubitak i oštecenje robe kao i dodatni troškovi koji su rezultat svega onoga što se dogodi pošto se roba preda na prevoz, padaju na teret kupca. Prema tome pariteti "C" u odnosu na ostale paritete sadrži dve "kriticne" tacke: jednu koja se odnosi na podelu troškova i drugu koja se odnosi na podelu rizika. Iz tog razloga treba biti krajnje oprezan kada se obaveze prodavca dodaju paritetima "C" koji se odnose na vreme posle gore pomenute kriticne tacke za podelu rizika. Suština pariteta "C" je da oslobodi prodavca svih daljih rizika i troškova pošto je propisno ispunio svoj ugovor ugovaranjem prevoza i predavanjem robe prevozniku, kao i obezbedivanjem osiguranja prema paritetima CIF i CIP.

 

Takode bi bilo moguce da se prodavac dogovori sa kupcem da prodavac izvrši naplatu po dokumentarnom kreditu prezentiranjem dogovorenih robno-otpremnih dokumenata banci. Ukoliko bi prodavac morao da snosi dalje rizike i troškove posle trenutka kada je placanje obavljeno po dokumentarnim kreditima ili na drugi nacin posle otpreme robe, to bi bilo potpuno suprotno ovoj uobicajenoj metodi placanja u medunarodnoj trgovini. Medutim, nepotrebno je reci da bi prodavac morao da plati sve troškove koje snosi prevoznik bez obzira da li se vozarina placa pre isporuke ili u odredištu, osim takvih dodatnih troškova koji mogu da budu rezultat onoga što se dogodi posle otpreme.

 

Ukoliko je uobicajeno da se pribavi nekoliko ugovora o prevozu, ukljucujuci i pretovar robe u meduprostor da bi stigla u dogovoreno odredište, prodavac bi morao da plati sve troškove ukljucujuci i one kada se roba pretovaruje sa jednog na drugo transportno sredstvo. Medutim, ukoliko je prevoznik iskoristio svoja prava prema klauzuli o pretovaru – ili slicnoj klauzuli – da bi izbegao neocekivane prepreke (kao što su led, zagušenje, radnicki nemiri, državne naredbe, rat ili ratne operacije) onda bi sve dodatne troškove snosio kupac.

 

13. Cesto se dešava da ugovorne strane žele da razjasne u kojoj meri prodavac treba da obezbedi ugovor o prevozu ukljucujuci troškove istovara. Pošto se ovi troškovi obicno pokrivaju vozarinom kada se roba prevozi redovnim linijskim brodom, kupoprodajnim ugovorom cesto treba predvideti da roba mora da se preveze ili bar da bi trebalo da se preveze prema "linijskim uslovima" (uslovima prevoza robe linijskim brodom). U ostalim slucajevima, posle CFR ili CIF dodaje se rec "iskrcan". Ipak, preporucuje se da se paritetima "C" ne dodaju skracenice ukoliko u odgovarajucoj trgovackoj struci znacenje skracenica nije jasno razumljivo i prihvaceno od ugovornih strana ili saglasno bilo kom važecem zakonu ili uzansi te trgovacke struke. U svakom slucaju, prodavac ne treba (u stvari ne može, a da ne promeni prirodu pariteta "C") da preuzme bilo koju obavezu u odnosu na prispece robe u odredište jer rizik za bilo kakvo kašnjenje u toku prevoza snosi kupac. Prema tome bilo koja obaveza koja je u vezi sa vremenom mora se svakako odnositi na mesto utovara ili otpreme npr. "utovar (otprema) ne kasnije od...". Ugovor npr. "CFR Hamburg ne kasnije od..." je stvarno pogrešan i tako ostavlja prostor za razlicita tumacenja. Ugovorne strane mogu shvatiti ili da roba mora stvarno stici u Hamburg odredenog datuma u kom slucaju ugovor nije ugovor o otpremi, vec ugovor o prispecu ili, alternativno, da prodavac mora da preveze robu za takvo vreme da ona stigne u Hamburg pre odredenog datuma ukoliko prevoz ne bi kasnio zbog nepredvidenih dogadaja.

 

14. Dogada se u trgovini robom da se roba kupi dok se prevozi morem i da se u takvim slucajevima rec "ploveci" dodaje posle trgovackih izraza. Pošto bi se rizik od gubitka ili oštecenja robe tada, prema odredbama CFR i CIF, preneo sa prodavca na kupca, mogu se pojaviti teškoce u tumacenju. Jedna mogucnost bi bila da se zadrži uobicajeno znacenje pariteta CFR i CIF u odnosu na podelu rizika izmedu prodavca i kupca, što bi znacilo da bi kupac mogao da preuzme rizik koji se vec dogodio u vreme pošto je kupoprodajni ugovor stupio na snagu. Druga mogucnost bi bila da se pusti da prelazak rizika koincidira sa vremenom kada se zakljucuje kupoprodajni ugovor. Prva mogucnost bi bila dosta prakticna pošto je obicno nemoguce utvrditi stanje robe dok se prevozi. Iz ovog razloga, Konvencija UN o ugovorima za medunarodnu prodaju robe iz 1980. god. clan 68. predvida da "ako okolnosti na to ukazuju, kupac preuzima rizik od trenutka kada je roba predata prevozniku koji je izdao dokumenta koja ukljucuju ugovor o prevozu." Postoji, medutim, izuzetak od ovog pravila kada "je prodavac znao ili je trebalo da zna da je roba izgubljena ili oštecena, a nije o tome obavestio kupca". Otuda ce tumacenje pariteta CFR ili CIF sa dodatkom izraza "ploveci" zavisiti od zakona koji se primenjuje u kupoprodajnom ugovoru. Ugovornim stranama se savetuje da ustanove primenjiv zakon i bilo koje rešenje koje iz njega može proizici. U slucaju dileme ugovornim stranama se preporucuje da to razjasne u svom ugovoru.

 

 

"INCOTERMS" I UGOVOR O PREVOZU

 

 

15. Treba naglasiti da se Incoterms odnosi samo na trgovacke termine koji se koriste u kupoprodajnom ugovoru, a ne i na termine, ponekad istih ili slicnih naziva, koji se mogu koristiti u ugovoru o prevozu, a narocito ne kao termini u raznim ugovorima o zakupu. Termini u ugovorima o zakupu su obicno specificniji u odnosu na troškove utovara i istovara, kao i vreme potrebno za ove operacije (odredbe u vezi sa tzv. "ležarinom"). Ugovornim stranama se preporucuje da razmotre ovaj problem putem specificnih odredaba u svojim kupoprodajnim ugovorima tako da se što bolje razjasni koliko bi vremena bilo potrebno prodavcu da utovari robu na brod ili na drugo transportno sredstvo koje obezbeduje kupac, a kupcu da primi robu od prevoznika u odredištu, kao i da odrede u kojoj bi meri prodavac morao da snosi rizik i troškove utovara prema paritetima "F" i istovara po paritetima "C". Prosta cinjenica da je prodavac mogao da pribavi ugovor o prevozu, npr. prema odredbi ugovora o zakupu "free out" cime bi se prevoznik u ugovoru o prevozu oslobodio od obaveze da istovari robu, ne mora obavezno da znaci da rizik i troškovi takve operacije padaju na teret kupca prema ugovoru o kupoprodaji, pošto iz kasnijeg ugovora ili uzanse luke može da sledi da je "ugovor o prevozu koji je obezbedio prodavac trebalo da ukljuci operaciju istovara".

 

 

"ZAHTEV NA PALUBI BRODA" PREMA PARITETIMA FOB, CFR I CIF

 

 

16. Ugovor o prevozu utvrduje obaveze otpremnika ili pošiljaoca robe u odnosu na predaju robe prevozniku na prevoz. Treba imati u vidu da pariteti FOB, CRF i CIF zadržavaju tradicionalnu praksu isporuke robe na palubi broda. Mada je obicno tacka za isporuku robe prema kupoprodajnom ugovoru koincidirala sa tackom za predaju robe na prevoz, savremene transportne tehnike stvaraju znatne probleme u "sinhronizaciji" izmedu ugovora o prevozu i kupoprodajnog ugovora. Danas se roba obicno isporucuje kupcu od strane prodavca pre nego što je stavljena na palubu broda, a ponekad cak i pre prispeca broda u luku. U takvim slucajevima trgovcima se preporucuje da koriste one paritete iz grupe "F" ili "C" koji ne vezuju predaju robe na prevoz za utovar na palubi broda, tj. FCA, CPT ili CIP umesto FOB, CFP ili CIF.

 

 

PARITETI GRUPE "D" (DAS, DES, DGQ, DDU I DDP)

 

 

17. Kao što je vec receno, pariteti iz grupe "D" po prirodi se razlikuju od pariteta iz grupe "C" pošto je prodavac, prema paritetima iz grupe "D" odgovoran za prispece robe u dogovoreno mesto ili tacku odredišta. Prodavac mora takode da snosi sve rizike i troškove dopreme robe. Stoga pariteti iz grupe "D" oznacavaju ugovore o prispecu, dok termini iz grupe "C" oznacavaju ugovore o utovaru.

 

Pariteti iz grupe "D" svrstavaju se u dve odvojene kategorije. Prema paritetima DAF, DES i DDU prodavac ne mora da isporuci robu koja je uvozno ocarinjena, dok prema paritetima DEQ i DDP on mora to da ucini. Paritet DAF cesto se koristi u železnickom saobracaju gde je praksa da se od železnice dobije kompletan dokumenat koji se odnosi na celokupan transport do konacnog odredišta, kao i da se obezbedi osiguranje za isti period. Paritet DAF sadrži odredbu u odnosu na ovo u A8. Medutim, trebalo bi naglasiti da se prodavceva obaveza da pomogne u dobijanju takvog kompletnog dokumenta obavlja na rizik i trošak kupca. Slicno tome, troškovi osiguranja koji se odnose na vreme posle prodavceve isporuke robe na granici, padaju na teret kupca.

 

Paritet "DDU" unet je u sadašnju verziju Incoterms-a za 1990. godinu. Ovaj paritet ispunjava važnu funkciju kad god je prodavac spreman da isporuci robu u zemlju odredišta bez uvoznog carinjenja robe i placanja dažbina. Kad god uvozno carinjenje ne predstavlja nikakav problem, kao u okviru Zajednickog evropskog tržišta, ovaj paritet može biti sasvim poželjan i odgovarajuci. Medutim u zemljama u kojima uvozno carinjenje može predstavljati teškocu i iziskivati vreme, može biti riskantno za prodavca da preuzme obavezu da isporuci robu posle carinjenja. Mada bi u skladu sa DDU – B5 i B6 kupac morao da snosi dodatne rizike i troškove koji mogu nastati zbog neispunjavanja njegove obaveze da uvozno ocarini robu, prodavcu se preporucuje da ne koristi paritet "DDU" u zemljama u kojima se mogu ocekivati teškoce pri uvoznom carinjenju robe.

 

 

KONOSMAN I EDI PROCEDURE

 

 

18. Tradicionalno, konosman na palubi broda bio je jedini prihvatljivi dokument koji je kupac trebalo da prezentira prema terminima CFR i CIF. Konosman ispunjava tri važne funkcije:

 

– predstavlja dokaz o isporuci robe na palubi broda

 

– predstavlja dokaz o ugovoru o prevozu

 

– predstavlja sredstvo prenosa prava nad robom u tranzitu prenosom pisanog dokumenta na drugu stranku.

 

Transportna dokumenta, osim konosmana, ispunila bi prve dve pomenute funkcije, ali ne bi kontrolisala isporuku robe u odredištu ili omogucila kupcu da proda robu u tranzitu predajuci pismena dokumenta svom kupcu. Umesto toga, druga transportna dokumenta bi imenovala stranku koja je ovlašcena da primi robu u odredištu. Cinjenica da se zahteva posedovanje konosmana da bi se dobila roba od prevoznika u odredištu, cini da je narocito teško zameniti ga EDJ procedurama.

 

Pored toga, uobicajeno je izdavanje konosmana u nekoliko originalnih primeraka, ali je naravno od vitalne važnosti za kupca ili banku koja radi po njegovim nalozima pri placanju prodavcu da se osigura da prodavac preda sve originale (tzv. "celi komplet"). Ovo se takode zahteva prema pravima ICC-a za konosmane (tzv. Jednoobrazne uzanse i praksa "UCP"; publikacija 400).

 

Transportna dokumenta moraju biti dokaz ne samo o isporuci robe prevozniku, vec i da je roba u onoj meri u kojoj prevoznik to može da potvrdi, primljena u dobrom i ispravnom stanju. Bilo koja napomena na transportnom dokumentu koja bi ukazala da roba nije bila u takvom stanju, ucinila bi dokumenat "necistim", te prema tome i neprihvatljivim po UCP (cl. 19; vidi takode ICC publikaciju 473). Uprkos posebne zakonske prirode konosmana ocekuje se da ce se on u bliskoj buducnosti zameniti EDI procedurama. Verzija Incoterms-a za 1990. god. vodi na pravi nacin racuna o ovom ocekivanom razvoju.

 

 

NEPRENOSIVA TRANSPORTNA DOKUMENTA UMESTO KONOSMANA

 

 

19. Poslednjih godina postignuta su znacajna pojednostavljenja u praksi koja se odnosi na dokumenta. Konosmani se cesto zamenjuju neprenosivim dokumentima slicnim onima koji se koriste za druge vrste transporta koje nisu prevoz morskim putem. Ova dokumenta se zovu "brodski tovarni list linijskog broda", "robno prijemni list" ili varijante ovih izraza. Ova neprenosiva dokumenta se sasvim zadovoljavajuce koriste osim u slucaju kada kupac želi da proda robu koja se nalazi u tranzitu predajom pismenog dokumenta novom kupcu. Da bi se to omogucilo, mora se obavezno zadržati obaveza prodavca da obezbedi konosman u skladu sa paritetima CFR i CIF. Medutim, kada ugovorne strane znaju da kupac ne namerava da proda robu u tranzitu, one se mogu posebno dogovoriti da oslobode prodavca obaveze da obezbedi konosman ili alternativno, mogu da koriste paritete CPT i CIP gde ne postoji zahtev da se obezbedi konosman.

 

 

NACIN TRANSPORTA I ODGOVARAJUCI INCOTERMS 1990.

 

 

Bilo koji nacin transporta ukljucujuci i multimodalni

 EXW

 Franko fabrika (... naznaceno mesto)

 

 

 FCA

 Franko prevoznik (... naznaceno mesto)

 

 

 CPT

 Prevoz placen do (... naznaceno mesto odredišta)

 

 

 CIP

 Prevoz i osiguranje placeni do (... naznaceno mesto odredišta)

 

 

 DAF

 Isporuceno granica (... naznaceno mesto)

 

 

 DDU

 Isporuceno, dažbine nisu placene (... naznaceno mesto odredišta)

 

 

 DDP

 Isporuceno, dažbine placene (... naznaceno mesto odredišta)

 

Vazdušni transport

 FCA

 Franko prevoznik (... naznaceno mesto)

 

Železnicki transport

 FCA

 Franko prevoznik (... naznaceno mesto)

 

Transport pomorskim i unutrašnjim plovnim putevima

 FAS

 Franko uz bok broda (... naznacena otpremna luka)

 

 

 FOB

 Franko na palubi broda (... naznacena otpr. luka)

 

 

 CFR

 Troškovi i vozarina (... naznacena luka odredišta)

 

 

 CIF

 Troškovi osiguranje i vozarina (... naznacena luka odredišta)

 

 

 DES

 Isporuceno na brodu (... naznacena luka odredišta)

 

 

 DEQ

 Isporuceno na obali (... naznacena luka odredišta)

 

 

 

PRAVO DAVANJA INSTRUKCIJA PREVOZNIKU

 

 

20. Kupac koji placa robu prema paritetima "C" treba da se osigura da ce prodavac po placanju biti sprecen da raspolaže robom davanjem novih instrukcija prevozniku. Neka transportna dokumenta koja se koriste za posebne nacine transporta (avio, drumski ili železnicki) nude ugovornim stranama mogucnost da sprece prodavca da da takve nove instrukcije prevozniku, obezbedujuci kupcu poseban original ili duplikat tovarnog lista. Ovi tovarni listovi imaju klauzulu "zabrana raspolaganja". Medutim, dokumenta koja se koriste umesto konosmana za pomorski prevoz obicno ne sadrže takvu funkciju "sprecavanja tužbe". Trenutno se u okviru Medunarodnog pomorskog komiteta radi na tome da se ispravi ovaj nedostatak u gore pomenutim dokumentima uvodenjem "Jednoobraznih pravila za pomorske tovarne listove". Medutim, dok se ovaj posao ne okonca i ne sprovede u praksu, kupac bi trebalo da izbegava placanje po ovim neprenosivim dokumentima kad god postoji razlog za nepoverenje prema prodavcu.

 

 

PRENOS RIZIKA I TROŠKOVA KOJI SE ODNOSE NA ROBU

 

 

21. Rizik od gubitka ili oštecenja robe, kao i obaveza da se snose troškovi koji se odnose na robu, prelaze sa prodavca na kupca kada je prodavac ispunio svoju obavezu da isporuci robu. Pošto kupcu ne bi trebalo dati mogucnost da odloži prelazak rizika i troškova, svi pariteti predvidaju da se prelazak rizika i troškova može desiti cak i pre isporuke, ukoliko kupac ne preuzme isporuku kako je dogovoreno ili propusti da da takve instrukcije (u odnosu na vreme otpreme i/ili mesto isporuke) koje prodavac može da zahteva da bi ispunio obavezu da isporuci robu. Na osnovu zahteva za takav privremeni prelazak rizika i troškova, roba se identifikuje kao ona koja je namenjena kupcu ili, kao što je navedeno u paritetima kao izdvojena za njega (dodela). Ovaj zahtev posebno je važan u paritetu "EXW" jer prema svim ostalim paritetima, roba bi obicno bila identifikovana kao ona koja je namenjena kupcu kada su se preduzele mere za njen utovar ili otpremu ("F" i "C" pariteti), ili njenu isporuku u odredištu (pariteti "D"). Medutim, u izuzetnim slucajevima, prodavac može poslati robu u rasutom stanju, bez utvrdivanja kolicine za svakog kupca i ako je tako, prelazak rizika i troškova ne dešava se pre nego što se roba dodeli kao što je gore receno (uporedi takode clan 69.3 Konvencije UN o medunarodnoj trgovini robom).

 

 

POZIVANJE NA INCOTERMS

 

 

22. Trgovci koji žele da koriste ova pravila treba posebno da naglase da ce njihovi ugovori biti regulisani Incoterms-om za 1990.

 

 

ARBITRAŽA MEĐUNARODNE TRGOVACKE KOMORE (ICC)

 

 

Svaka strana ugovornica koja želi da ima mogucnost da pribegne arbitraži ICC u slucaju spora sa drugom stranom ugovornicom izricito i jasno treba da se dogovori sa istom o arbitraži ICC u svom ugovoru, ili u slucaju da ne postoji ni jedan ugovorni dokument, u razmeni prepiske koja predstavlja ugovor izmedu njih. Cinjenica da ukljucivanje jednog ili više Incoterms-a u ugovor ili u odnosnu prepisku ne znaci sama po sebi da je postignut dogovor da se pribegne arbitraži ICC-a.

 

ICC preporucuje sledecu standardnu klauzulu o arbitraži; "Svi sporovi koji nastaju u vezi sa sadašnjim ugovorom na kraju ce se rešavati u skladu sa Pravilima o izmirenju i arbitraži Medunarodne trgovacke komore od strane jednog ili više arbitara naimenovanih u skladu sa recenim pravilima.